VALENTINOVO U KNJIŽNICI
Valentinovo zvuči dosta patetično, konzumeristički, čak trivijalno. Međutim, htjeli priznati ili ne svi volimo govoriti o ljubavi. To je jedna dimenzija što prožima sve ostale, svrha našeg postojanja,pokretačka snaga koja nas vodi pri izboru zanimanja, prijatelja, posla, partnera, hobija. Kad nismo sređeni u tom emocionalnom segmentu života, onda je sve teže, nekako smo nezadovoljni, inertni. Dok nas u trbuhu golicaju leptirići,dok nam se šire zjenice, znoje ručice, dok iščekujemo slučajne i ponovne susrete, imamo osjećaj da možemo sve, pa čak i preokrenuti svijet. Ništa nije teško, sve je savršeno blistavo. Možda taj osjećaj ugode koju pobuđuje ljubav je zaslužan što volimo lamentirati o tom izuzetnom fenomenu. Onda je i Valentinovo dobar povod da se održi književna večer posvećena ljubavi. Kako vole, kako ljube, što za njih znači ljubav svojim stihovima tog 13. veljače govorili su ljudi od pera: Anica Mažuranić, Miljenko Žanić, Mirjana Klement, Tomislav Kovačević, Damir Sirnik, Stjepan Jurčić, Mladen Barac, Damir Maras, Katica Felštinski, Sanjin Ćiković,Tatjana Udović, Nino Bijelac. Toplo, iskreno otvorili su nam svoja srca i govorili o svojim ljubavnim uspjesima i porazima, o ushitu radosti, boli, strahu, čežnji, želji, pohoti i svemu što ide uz ovaj kompleksni pojam. Svi smo se mogli pronaći u pojedinim stihovima. Govornici kvalitetom nisu bili ujednačeni, neki čak ni u čitanju svojih pjesama ali na kraju nije to bilo ni važno, ni presudno da publika zadovoljna odlazi iz knjižnice. Bila je bitna ta zajednička pozitivna energija, entuzijazam, vedri fluid koji je strujao tijekom cijele večeri. Za glazbeni predah zaslužni su bili Neven Barac i Damir Sirnik, a svoje slike u prostoru čitaonice izložili su: Vlatka Janjić, Goran Juriša, Stipica Juričić i Nino Bijelac. Izložba se može razgledati do kraja mjeseca.
(B.K.B.)